Neverovatna ljubav između velikog književnika Vladimira Majakovskog i njegove muze Ljilje Brik je trajala 15 godina, sve do njegove smrti. Ljilja Brik je za Majakovskog bila najveća inspiracija i doprinela je njegovom izvanrednom uspehu, međutim neki smatraju da ga je njena hladnoća prema njemu odvela u smrt. Mišljenja o njihovoj ljubavi jesu podeljena, ali pre svega da vidimo kako je ona počela.
Prvi susret Vladimira Majakovskog i Ljilje Brik
Vladimir Majakovski je prvenstveno bio zaljubljen u sestru Ljilje Brik, u Elzu Triolet, ali ta ljubav nije predugo trajala. Elza je 1915. godine Vladimira upoznala sa svojom porodicom, tada je on prvi put ugledao Ljilju Brik i ljubav prema Elzi je odmah nestala.

Na tom porodičnom okupljanju je predstavio svoju pesmu “Oblak u pantalonama”, koja je bila jedna od njegovih najpopularnih poema. Majakovski je pesmu “Oblak u pantalonama” primarno posvetio svojoj mladalačkoj ljubavi, Mariji, ali nakon njegovog zaljubljivanja u Ljilju pesma je dobila novi uvod i sada počinje sa posvetom “Tebi, Ljiljo”.
Ljubavni trougao
Nakon prvog susreta Majakovskog i Ljilje, on je zatražio od Ljiljinih roditelja da živi sa njom i njenim mužem Osipom Brikom. Osip Brik je prihvatio ljubav između Vladimira i njegove žene Ljilje, pa su samim tim svo troje počeli da žive zajedno u ljubavnom trouglu. Sa početkom njihovog zajedničkog života počinje i stvaralaštvo jednih od najboljih dela Majakovskog. Gospodin Brik je finansirao Vladimirova dela i postao je njegov promoter, dok je Ljilja Brik menjala njegov imidž, bila njegov dizajner i podrška, ali pre svega neverovatna inspiracija i njegova muza.
Dokazi uzajamne ljubavi
Iako nisu mogli da se venčaju, Ljilja i Vladimir su razmenili prstenje 1918. godine u znak večne ljubavi između njih. Majakovski je Ljilji poklonio prsten na kome su u krug stajali njeni inicijali (LЮB) i tako ispreplitani su formirali reč ljubav (LЮBLЮ). Dok je Ljilja svom Volođi, kako ga je zvala, poklonila prsten sa čije spoljašnje strane su stajali njegovi inicijali ugravirani latiničnim slovima W i M. Nakon Vladimirove smrti, prstenje je vraćeno Ljilji koja nije htela da ga pokloni Državnom književnom muzeju u Rusiji, tek nakon njene smrti prstenje je poklonjeno muzeju.

Vladimir Majakovski često je svoja pisma upućena Ljilji završavao crtežom psa, umesto potpisa. Crtež psa je predstavljao simbol njegove odanosti prema Ljilji. Nekoliko njegovih poslednjih pisama su bili ispunjeni raznim izjavama ljubavi, dok se sa druge strane iz Ljiljinih pisama osećala hladnoća i distanca. Upravo iz ovih razloga su mnogi smatrali da je njegova ljubav bila jednostrana.
Tragični kraj
Ljubav koja je trajala 15 godina se tragično završila 1930. godine samoubistvom književnika Majakovskog. Nakon njegovog samoubistva, Ljilja je sanjala svog Volođu koji joj je u snu poručio da će i ona završiti isto. Nažalost Vladimir je bio u pravu, gospođa Brik je 1978. godine polomila kuk i kako ne bi bila teret nikome, popila je veliku količinu lekova i na taj način izvršila samoubistvo.
Iako mnogi raspravljaju o tome da li je Brik iskorišćavala Majakovskog, njihova ljubav je bila veoma posebna i iz nje su proizašla jedna od najneverovatnijih dela tog doba.