LA VIE EN ROSE posvećen je razgovorima o dilemi savremenog garderobera i potrazi za autentičnim stilom u moru masovne proizvodnje, a na naša pitanja koja je razlika u savremenoj i nekadašnjoj modi, kao i to šta se suštinski kod nas promenilo, odgovore je dao poznati arhitekta, stilista i modni ekspert Ashok Murty (Ašok Murti).
– Mislim da se suštinski ništa nije promenilo i da mi zapravo od devedesetih do danas funkcionišemo po istom principu. Modna industrija se uvek zasniva na tome da vam neprestano sugeriše kako vam nešto fali, poručujući vam da ćete kupovinom te jedne, aktuelne roze haljine rešiti sve probleme i konačno biti dobro obučeni. Međutim, već u vreme kada sam ja ulazio u ovaj posao, stvari su počele da se menjaju, industrija je shvatila da neko možda želi plave pantalone, pa su se tržištu paralelno nudile različite opcije prilagođene različitim ukusima. Način na koji se oblačimo predstavlja puko kopiranje po onom čuvenom receptu iz filma Đavo nosi Pradu, gde se kroz priču o putu jedne plave nijanse sa piste do second hand radnje ogleda suština ove industrije. Danas taj ciklus živimo višestruko – rekao nam je Ashok na početku.

Govoreći o mehanizmima masovne proizvodnje i iluziji slobodnog izbora koju nam industrija svakodnevno plasira, stilista se osvrnuo na savremeno odevanje i odsustvo hrabrosti.
– Ono što me je frustriralo i nekada i sada jeste činjenica da ljudi nemaju dovoljno hrabrosti da se posvete gradnji sopstvenog stila, već se muče sa izborima i pribegavaju kopiranju tuđih rešenja. Na kraju se, iz čitavog spektra ponuđenih opcija, ponovo svedemo na samo nekoliko šablona unutar kojih pravimo najbanalnije moguće izbore i to je sistem koji zapravo nikada nije suštinski promenjen.
Ekspanzija ponuda u modnom svetu označavala je i ključnu prekretnicu u kojoj je autorska vizija ustupila mesto surovoj uniformisanosti, označavajući kraj ere u kojoj je dizajner bio istinski pokretač modnih revolucija.
– Ono čemu sam svedočio jeste gubitak dizajnera u modnoj industriji kao primarnog nosioca promene i prebacivanje fokusa na pretpostavljane zahteve tržišta. Promena je diktirana spolja i više se nije tražila nova originalna ideja, već proizvod koji zadovoljava taj diktat. Uporedo s tim, modna industrija se pretvorila u tržišnu mašineriju u svojoj najbrutalnijoj formi, gde je imperativ postao kreiranje što bržeg i boljeg proizvoda za targetiranu ciljnu grupu. Od devedesetih do danas te ciljne grupe su se strašno multiplikovale, ponuda krajnjem potrošaču se višestruko uvećala i upravo su se iz tog haosa izbora formirali trendovi koje mi danas vidimo.

Kada se podvuče crta, ispostavlja se da jedina razlika između devedesetih i danas „leži“ u ceni proizvoda, zaključio je Ashok Murty.
Naslovna fotografija: Nemanja Maraš, ustupljena fotografija