Kadar po kadar kroz noć za pamćenje: André Rieu i čarolija koju smo zabeležili u Areni

Početak
20/11/2026

Beogradska arena pretvorila se sinoć u najraskošniju bečku dvoranu, a kralj valcera kako ga mnogi nazivaju – André Rieu, još jednom je potvrdio zašto njegova muzika ne poznaje generacijske ni geografske granice.

Foto: LA VIE EN ROSE/Žaklina Medenica

Naša redakcija imala je privilegiju da ovaj muzički spektakl isprati iz prvih redova, beležeći svaki detalj, od prvih taktova iza kulisa, pa sve do poslednjeg, koji je podigao čitavu dvoranu na noge.

Veče je počelo svečanim defileom umetnika kroz samu publiku. Dok su članovi njegovog čuvenog Johann Strauss Orchestra – dame u raskošnim krinolinama pastelnih boja i gospoda u besprekornim frakovima prolazili tik pored naših objektiva, Beogradskom arenom se već prolamao gromoglasan aplauz. Taj neposredan kontakt, osmesi i nakloni publici pre nego što je ijedna nota odsvirana na bini, postavili su ton čitave večeri, intiman i veličanstven.

Foto: LA VIE EN ROSE/Žaklina Medenica

Iz prvih redova najbolje se videla ona magija koju televizijski prenos retko uspeva da zabeleži – besprekorna sinhronizacija pedesetočlanog orkestra, suptilni migovi kojima Rieu sa svojom čuvenom Stradivarius violinom iz 1667. godine u rukama, diriguje dok svira, ali i iskrena radost muzičara na sceni.

Poseban trenutak večeri, onaj koji je publiku ostavio u apsolutnoj tišini bio je nastup virtuoznog pan-flautiste Mišela Tiraboska (Michela Tirabosco). Njegovo izvođenje, dok svira bez ruku, sa neverovatnom lakoćom, kontrolom daha i čistotom tona koja para vazduh, bilo je lekcija iz nadljudske posvećenosti i snage duha.

Foto: LA VIE EN ROSE/Žaklina Medenica

Repertoar i reakcija publike

Repertoarom publika je „putovala“ kroz najlepše operske arije, filmske klasike i naravno, besmrtne Štrausove valcere. Trenutak kada su se začuli prvi taktovi valcera Na lepom plavom Dunavu bio je prelomni momenat večeri. Parteri i tribine Beogradske arene u sekundi su se pretvorili u plesni podijum – parovi u prolazima zaplesali su valcer, dok su svetla reflektora i hiljade telefona stvarali prizor koji će se dugo pamtiti.

Posebnu emotivnu težinu koncertu dala je Rieuova neposredna komunikacija sa beogradskom publikom, začinjena njegovim prepoznatljivim humorom, ali i dubokim poštovanjem prema toplini kojom ga Srbija svaki put dočeka.

Naša kamera zabeležila je najupečatljivije kadrove ove večeri, od elegancije na sceni do čistih emocija u publici – koje vam donosimo u nastavku.